Oproštaj sa župnikom Slavekom
Dragi župljani i vjernici župe Stupnik-Lučko. Donosimo vam oproštajno pismo upućeno dugogodišnjem župniku vlč. Vjekoslavu Pavloviću.
Svakako nađite vremena da ga pročitate i zahvalite Bogu na svim milostima koje nam je On preko njega podario.
Dragi župljani i vjernici župe Stupnik-Lučko.
Vjerojatno ste upoznati kako je naš dugogodišnji župnik, vlč. Vjekoslav Pavlović razriješen službe župnika u našoj župi te imenovan župnikom župe sv. Benedikta u Blaškovcu.
Prilikom njegovog dirljivog oproštaja od župljana naše župe s kojima je proteklih 14 godina dijelio breme mnogih vjerskih, vjerničkih i duhovnih turblencija kao i bogatstvo poduzetih aktivnosti i pastoralnih ideja, upućena mu je duboka zahvalnost za njegovu prisutnost u našoj župi, kao i njegovo iskazano svjedočanstvo vjere.
Kako biste imali možebitnu priliku još jednom promisliti o svemu izrečenom ili se tek zamisliti o svome odnosu prema svećenicima i darovanoj milosti sakramenta sv. Reda, u nastavku vam donosimo dirljivo oproštajno slovo pročitano na kraju sv. mise 28. kolovoza 2016. god.
"Poštovani župniče, braćo katolici!
Danas smo ovdje u hramu Božje ljubavi i Njegove stvarne i trajne prisutnosti bili okupljeni da po pomazanim i posvećenim rukama ovoga svećenika pribivamo svetoj Misnoj žrtvi.
Zapala me je časna i pomalo nezahvalna zadaća od strane naših župljana,održati oproštajno slovo povodom odlaska našeg vlč. Vjekoslava sa službe župnika naše župe sv. Ivana Nepomuka.
Teško je reći ili još gore nabrajati učinjene i neučinjene građevinske pothvate, sagrađene dvorane i kapele, obnovljene ili neobnovljene kipove, klupe i tome slično. Sve je to ono što naše grešno ljudsko oko i srce može i želi vidjeti no je li to uopće bitno? Uzmemo li u obzir da je župa stara više od dva stoljeća, što je onda period od 15 godina, nego kratko vrijeme.
Upravo u tom kratkom vremenu kojem nam je dobri i pravedni Bog podario Vas u osobi svećenika, učinjeno je mnogo toga što će ostati u trajnom i neizbrisivom spomenu naraštajima koji ostaju i dolaze.
Vratimo se na ono najvažnije zbog čega ste bili poslani među nas. Prije svega to je Milost Trojedinog i Svemogućeg Boga koja Vas je pomazala i udijelila Vam sakrament Svetoga reda.
Upravo po tom sakramentu vi ste bili i do smrti ostajete dužni, kao vjerni sin Svete Majke Crkve rasipati blago iz njezinih riznica za spas bijednih duša.
Samo dobri Bog i župne matice znaju koliko je djece kršteno po Vašim rukama, samo zidovi ovih naših drvenih ispovjedaonica znaju koliko se tereta grijeha odvalilo sa naših grešnih duša po odrješenju koje ste nam udijelili u svetoj ispovijedi. Stotine dječjih duša je primilo po prvi put Kristovo Tijelo u maloj bijeloj hostiji iz vaših ruku, stotine žena i muškaraca je izreklo pred Vama i ovim žrtvenikom svoje vječne bračne zavjete te su mnoge duše ispraćene u Vječnost praćene Vašim molitvama i Svetim zazivima.
Danas smo pjevali psalam u kojem nam sveti pisac poručuje po Božjoj objavi:
„Otac sirotâ, branitelj udovicâ,
Bog je u svom svetom prebivalištu.
Napuštene Bog će okućiti,
sužnje izvesti na sretnu slobodu.
Dažd obilan pustio si, Bože, na baštinu svoju,
okrijepio je umornu.
Stado se tvoje nastani u njoj,
u dobroti, Bože, ti je pripravi siromahu.“
Upravo ove riječi najbolje i najzahvalnije mogu ocrtati Vaš put i službu na našoj župi. Ostaje na svima nama da se zapitamo da li smo mogli više vjerovati, čvršće se ufati i bolje se kao braća ljubiti. Pitajmo se da li smo mogli dublje u srcima i pameti saditi sjeme Riječi koje ste nesebično sipali na sve nas sa ovoga ambona? Da li smo mogli imati više djece u našim obiteljima koje ste Vi kao pastir mogli slati u sjemeništa i samostane? Da li smo redovito molili i žrtvovali se za Vas i za sve svećenike Svete Katoličke Crkve? Vjerujem da nije s naše vjerničke strane učinjeno sve i zbog toga danas ovdje od Vas molim za oproštenje.
Završit ću mislima sv. Franje koji je napisao slijedeće u svojoj zadnjoj oporuci nedugo prije svoje smrti 4. listopada 1226.:
“Bog me nadahnuo i još me uvijek nadahnjuje velikom vjerom u svećenike koji žive po zakonima svete rimske Crkve, zbog njihova dostojanstva, pa da su me progonili i dalje bih bio spreman obratiti im se za pomoć. I da sam ja tako mudar kao Solomon i da sam susreo najsiromašnije svećenike svijeta i dalje bih odbio propovijedati protiv njihove volje u župama u kojima žive. Odlučno namjeravam štovati, ljubiti i častiti svećenike, te sve druge kao moje nadređene. Odbijam razmatrati njihove grijehe jer u njima vidim samo Sina Božjeg, a bolji su od mene. Činim to zato jer u ovom svijetu ne mogu vidjeti Svevišnjeg Sina Božjeg svojim vlastitim očima, osim u Presvetom Tijelu i Krvi Kristovoj koju oni primaju i dijele drugima.“
S ovim mislima za Vas, župniče molim sa cijelom župom zagovor Blažene Djevice Marije, sv. Josipa, sv. Benedikta, sv.Mihaela, bl. Alojzija Stepinca, sv. Alojzija Gonzage i sv.Ivana Nepomuka da u svome svećeničkom pozivu ustrajete i ostanete do smrti vjeran i odan sin Svete Rimske Crkve.
Neka dobri i Svemogući Bog blagoslovi i nagradi svaku žrtvu, muku i napor koji ste kao naš župnik i naš pastir učinili za nas svoje župljane! Neka svaka misna žrtva koju ste odslužili u ovoj crkvi bude svima nama na spasenje!
Od srca, Vaši župljani župe sv.Ivana Nepomuka, Stupnik – Lučko."
U Lučkom, 28.8.2016, Mladen Krpan.